Kad vjerujemo u neÅ¡to, ne da samo odbacimo sve nelogicnosti o onom u Å¡to vjerujemo već se poÄinjemo ponaÅ¡at ko fanatici, ili bolje reÄeno postajemo fanatici. ViÅ¡e nam se niÅ¡ta nemože reci u vezi onog u Å¡to vjerujemo, jednostavno ne želimo sluÅ¡ati ma koliko to Å¡to netko prica imalo smisla i ukazivalo da smo možda u krivu. Fanatizam je loÅ¡a stvar, ispunjuje naÅ¡e misli do zadnje pore, poÄinjemo se ponaÅ¡ati ko da u nama viÅ¡e nema zdravog razuma. Fanatizam je jedan od pokretaca sukoba (navijaÄkih,vjerskih,politiÄkih) pa Äak i ratova. Sukobi se temelje na fanatizmu obiju strana, i jedna i druga misle da su potpuno u pravu, dok je prava istina možda bitno drugaÄija. Znaci sukobi,netrpeljivost ili ratovi veÄinom zapoÄinju na temelju neÄijeg vjerovanja koje je preraslo u fanatizam bez zdravih temelja, vec iskljucivo baziranih na neÄijem vjerovanju. Svi mi se moramo zapitat dali smo fanatici, na nekoj razini i jesmo. Dali smo opcinjeni zavjerama, duhovnoÅ¡cu . . . razlike nema ukoliko smo tom neÄem predani 24 sata na dan, ni duhovnost nije dobra ako prelazi granice normale i prolazi u fanatizam. Mi živimo u materijalnom svijetu, u kojem je svrha iskusiti materijalno a ne svim svojim bicem vući u duhovno, zaboravili smo da smo duÅ¡e sa fizickim/materijalnim iskustvom a ne fizicko sa duhovnim iskustvom.
Kad iz vjere dodemo do fanatizma, tada slijedi iduci korak, OVISNOST! Bila to ovisnost o cigareti,alkoholu,vjeri,prijateljima,TV-u,blogovima,internetu,prirodi,pjevanju ili bilo cemu drugom, razlike nema, sve je to ovisnost. I sve to ima isti ucinak na naÅ¡u psihu, zdravlje. No ima i jedna dobra stvar kod ovisnosti, ovisnost je prepoznatljiva, ne samo okolini vec i samom ovisniku. Vjerniku ili fanatiku je teÅ¡ko uvidjet da neÅ¡to sa njima ne valja, ali ovisniku je vec malo lakÅ¡e. Kad ste ovisni možete se i izlijeciti, no to i nije toliko lako. Prvo moramo uvidjeti da smo ovisni, a to je ono najteže. AlkoholiÄar,ovisnik nije svjestan svoje ovisnosti o alkoholnim picima, da je, bio bi korak do pobjede nad ovisnosti. Kojeg god alkoholiÄara da pitate, dali misli da je alkoholicar, sigurno će odgovoriti da nije i da može prestat pit kad god to zaželi. Tu je problem, vjera, on vjeruje da nije alkoholicar i da može bez alkohola, mada su svi pokazatelji bitno drugaÄiji. Ovdje se najbolje vidi iskrivljenost vjere, stvorene iluzije koja nam odgovara jel se onda nemoramo suoÄit sa stvarnoÅ¡cu,stvarnim problemom ovisnosti. No ukoliko sakupimo dovoljno snage i uvidimo naÅ¡u ovisnost od toga trenutka krecemo se prema ozdravljenju, od tog smo trenutka u mogucnosti vidjeti naÅ¡u krivu vjeru, opcinjenost i ovisnost. Svjest o nama samima je kljuc, no teÅ¡ko je biti svjestan ukoliko ste zarobljeni u iluziji vjere i fanatizma.