divnajurid

Kad vjerujemo u nešto, ne da samo odbacimo sve nelogicnosti o onom u što vjerujemo već se počinjemo ponašat ko fanatici, ili bolje rečeno postajemo fanatici. Više nam se ništa nemože reci u vezi onog u što vjerujemo, jednostavno ne želimo slušati ma koliko to što netko prica imalo smisla i ukazivalo da smo možda u krivu. Fanatizam je loša stvar, ispunjuje naše misli do zadnje pore, počinjemo se ponašati ko da u nama više nema zdravog razuma. Fanatizam je jedan od pokretaca sukoba (navijačkih,vjerskih,političkih) pa čak i ratova. Sukobi se temelje na fanatizmu obiju strana, i jedna i druga misle da su potpuno u pravu, dok je prava istina možda bitno drugačija. Znaci sukobi,netrpeljivost ili ratovi večinom započinju na temelju nečijeg vjerovanja koje je preraslo u fanatizam bez zdravih temelja, vec iskljucivo baziranih na nečijem vjerovanju. Svi mi se moramo zapitat dali smo fanatici, na nekoj razini i jesmo. Dali smo opcinjeni zavjerama, duhovnošcu . . . razlike nema ukoliko smo tom nečem predani 24 sata na dan, ni duhovnost nije dobra ako prelazi granice normale i prolazi u fanatizam. Mi živimo u materijalnom svijetu, u kojem je svrha iskusiti materijalno a ne svim svojim bicem vući u duhovno, zaboravili smo da smo duše sa fizickim/materijalnim iskustvom a ne fizicko sa duhovnim iskustvom. Kad iz vjere dodemo do fanatizma, tada slijedi iduci korak, OVISNOST! Bila to ovisnost o cigareti,alkoholu,vjeri,prijateljima,TV-u,blogovima,internetu,prirodi,pjevanju ili bilo cemu drugom, razlike nema, sve je to ovisnost. I sve to ima isti ucinak na našu psihu, zdravlje. No ima i jedna dobra stvar kod ovisnosti, ovisnost je prepoznatljiva, ne samo okolini vec i samom ovisniku. Vjerniku ili fanatiku je teško uvidjet da nešto sa njima ne valja, ali ovisniku je vec malo lakše. Kad ste ovisni možete se i izlijeciti, no to i nije toliko lako. Prvo moramo uvidjeti da smo ovisni, a to je ono najteže. Alkoholičar,ovisnik nije svjestan svoje ovisnosti o alkoholnim picima, da je, bio bi korak do pobjede nad ovisnosti. Kojeg god alkoholičara da pitate, dali misli da je alkoholicar, sigurno će odgovoriti da nije i da može prestat pit kad god to zaželi. Tu je problem, vjera, on vjeruje da nije alkoholicar i da može bez alkohola, mada su svi pokazatelji bitno drugačiji. Ovdje se najbolje vidi iskrivljenost vjere, stvorene iluzije koja nam odgovara jel se onda nemoramo suočit sa stvarnošcu,stvarnim problemom ovisnosti. No ukoliko sakupimo dovoljno snage i uvidimo našu ovisnost od toga trenutka krecemo se prema ozdravljenju, od tog smo trenutka u mogucnosti vidjeti našu krivu vjeru, opcinjenost i ovisnost. Svjest o nama samima je kljuc, no teško je biti svjestan ukoliko ste zarobljeni u iluziji vjere i fanatizma.

• Website